Martina i Zoran sa svojim petogodišnjim sinom Noelom žive u Čakovcu, a svoju ljubav koja traje već više od sedam godina, u siječnju ove godine odlučili su okruniti – brakom. Da su okolnosti normalne, bilo bi to još jedno vjenčanje u nizu kojem bi se svi veselili i na kojem bi im čestitali i rodbina, i prijatelji, i slučajni prolaznici. No ovo vjenčanje pamtit će se i prepričavati još dugo, jer mladenci su svoje sudbonosno DA izrekli uz samo dva svjedoka i matičara, a za vrijeme ceremonije nosili su i zaštitne maske.
Jer kako je i Civilni stožer preporučio, u samoj vjenčaoni nije se smjelo okupiti više od pet osoba. To je značilo da fotografkinja ne smije biti prisutna, jer bi s time kršili propisanu mjeru. Posebne maske istih dezena, koje su nosili ne samo Martina i Zoran, već i kumovi, sašila im je i darovala jedna gospođa. A osim maski, u vjenčaoni su još imali i dezinfekcijsko sredstvo te svoju kemijsku olovku, kako bi se maksimalno zaštitili. Za roditelje i kumove, zatražili su propusnice, kako i s te strane ne bi bilo problema.
Znali su za koronavirus, no nisu ga ispočetka shvaćali ozbiljno
Martina i Zoran su, poput većine nas, u početku mislili da mediji prenapuhavaju cijelu stvar oko korone i da će virus doći polako, a možda nas i zaobići. „Iako su već onda dolazile vijesti o prisutnosti koronavirusa u svijetu, nekako nismo vjerovali da će se on tolikom brzinom prošiti i do nas, te smo neovisno o tome prijavili sklapanje braka kod matičara. Mjesto slavlja, fotografa, tortu, bend, pozivnice i pozivanje gostiju rješavali smo u veljači, ali s početkom ožujka nas je već na veliko počeo brinuti virus i cijelo naše slavlje s našim najbližim.“
Trebalo je to biti manje slavlje s oko 75 uzvanika, ali kako su Martina i Zoran svoje goste pozivali, tako su nažalost ubrzo i otkazivali. Gosti su, kao i u slučajevima parova koji su otkazali svoje vjenčanje zbog koronavirusa, ipak bili puni razumijevanja: „Svi su imali velikog razumijevanja za novonastalu situaciju na koju nismo imali previše utjecaja, osim da mislimo na njihovo zdravlje, a slavlje smo odlučili odgodili za jesen kad se situacija smiri. Do onda ako bude prilike, riješit ćemo sve za crkveno vjenčanje pa će samim time veselje biti još veće.“
Najviše nam je žao što na vjenčanju nisu bili prisutni roditelji
„Kako je samo vjenčanje, bilo ono civilno ili crkveno, jedno veliko veselje koje svatko želi podijeliti s najbližima jer je i time sreća veća, zbog nove situacije bili smo jako žalosni i nije nam bilo svejedno, a ponajviše zbog toga što osim nas, kumova i matičara nitko nije smio biti prisutan u vjenčaoni.“, objašnjavam nam Martina. „Naši roditelji isto tako vidno žalosni i razočarani, što nisu mogli prisustvovati samom činu vjenčanja, čekali su nas ispred vjenčaone kako bi barem imali fotografije s njima za dan našega vjenčanja.
Ipak, sretni smo što barem postoji sva ta tehnologija da smo mogli virtualno podijeliti našu sreću s nekim najbližim nama ljudima.“
Može se i bez frizera, šminke i cvijeća
„I bez frizerke, šminkerice i cvjećarke smo preživjeli. Buket smo nabavili od jedne gospođe koja je na svu sreću imala cvijeće, a inače bi „iskemijali“ neki buket od cvijeća koje bi našli u trgovačkim centrima. Kuma je bila zadužena za vjenčanu frizuru, a šminkanje sam sredila sama uz pomoć raznih video savjeta. Drago nam je da smo vjenčanu haljinu, odijelo i sve što ide uz to riješili prije zatvaranja svih dućana.
No, kako sam i sama fotografkinja i radim u fotografskom studiju Puna u Čakovcu, najteže nam je palo što isti dan nismo mogli imati one fizičke fotografije, odnosno zahvalnice, dok nam je najviše od svega drago da smo se dogovorili i odradili vjenčani fotosession s našom fotografkinjom Martinom Strahija iz Studija Marrtinez, koja nam je s predivnim fotografijama barem malo uljepšala ovo korona vjenčanje kako se volimo šaliti.“
Na naše pitanje, zašto ipak nisu odgodili vjenčanje, Martina nam je odgovorila: „Iako smo dobivali pitanja zašto sve zajedno ne odgodimo za neko drugo i bolje vrijeme, naša velika želja bila je da se usprkos cijeloj situaciji vjenčamo, jer ipak ljubav je bitna, a svadba bude jednom.“
Izvor naslovne fotografije: Studio Marrtinez